Author Topic: PRIRUCNIK ZA RODITELJE/DOKTORE (AUTIZAM, KASNI GOVOR)  (Read 5218 times)

0 Members and 1 Guest are viewing this topic.

jc

  • *
  • Posts: 30
PRIRUCNIK ZA RODITELJE/DOKTORE (AUTIZAM, KASNI GOVOR)
« on: December 12, 2004, 07:16:42 PM »
ŠTA JE TO AUTIZAM I “KAKO GA SE RIJEŠITI”
Jasmina Æeraniæ
Mr. bihevioristièke psihologije

Ma on je «autistièan» ne treba njemu nikakva terapija, knijge, a ni obuka”.

Za dodatne informacije i pomoæ na temu Autizma, kasni razvoj djeteta, modifikacija ponašanja, kasni govor:
jasmina.c@netzero.net

Cilj pisanja ove brošure:

1.   obrazovanje roditelja, ljekara, uèitelja, rodbine i svih onih koji su kontaktu sa djecom
2.    obrazovanje o znaèajnosti  rane intervencije (terapije) kod djece.
 
Šta æe se desiti sa djecom koja nemaju komunikativnu sposobnost (niti jedan vid govora nemaju)?

Dijete koje nema bilo kakav naèin komunikacije æe koristiti ono što im je priroda dala:
-   lupaju glavom
-   ujedaju
-   bacaju predmete naokolo
-   vrište...
Ako ih mi ne nauèimo drugaèije, djeca æe na svoj naèin komunicirati!

TERAPIJA - ŠTO RANIJE TO BOLJE

Tvoje dijete nije kao druga djeca
 
Ako je roditelj  primjetio da dijete veæ od 18 mjeseci nije isto kao njegovo / njihovo prvo dijete (ili kao dijete u komšiluku)
-   dijete ne voli de se mazi
-   maše rukama
-   hoda na pristima
-   ne pravi nikakve govorne zvukove
-   ne pokazuje kažiprstom itd.

Šta  roditelj  ne treba raditi sa djetetom?

Ne treba èekati do osme godine djetetovog života do prvog predškolskog testiranja za školu kako bi saznao  da dijete ne može pohaðati redovnu školu.  

Šta roditelj treba u stvari da uradi tada?

Kada posjetiti PEDIJATRA/LIJEKARA /SOCIJALNOG RADNIKA
Ako dijete do druge godine nema niti jednu rijeè u svom govornom repertoaru, tj. ono samo koristi zvukove “p”, “m”, “b”, “ghfal”
ima jako slab govor , slabo  razumjevanje jezika, obavezno  posjeti pedijatra,  socijalnog radnika.

Poèni govornu terapiju.          Uradi nesto!  

Èesta je uzreèica “muško dijete kasnije proprièa”, “ i babo mu je kasno proprièao” itd.  Sve te pretpostavke su moguæe. Dijete æe možda proprièati u èetvrtoj godini života. Možda dijete ima takvu genetiku, ali jedan pregled od strane “pedijatra”, “psihologa”  i “defektologa” mu neæe biti na odmet.
Ako ljekar, pedijatar kaže, ono je normalno-develepmentalno (sa normalnim razvojem) razvijeno dijete, sve je u redu, ali ako ljekar kaže da vaše dijete ima zaostatak - sljedeæi korak je uvidjeti koliki je taj zaostatak.
 
Gdje tražiti  pomoæ za evaluaciju dijeteta?
 
 *    POSJETI PSIHOLOGA / DEFEKTOLOGA

Roditelj treba da traži od pedijatra, ili lokalnog socijalnog radnika savjet gdje i ko mu može pomoæi radi urtvrðivanja stepena zaostatka djeteta. Razlog ove posjete nije da bi se dijete dijagnoziralo, nego da bi mu se pomoglo, tj da bi se utvrdilo na kojem razvojnom periodu je dijete, a stim i poèela intrevencija (terapija). Nakon što je dijete evalauirano od strane psihologa, defektologa i drugih struènjaka tj. utvrðeno je na kojem razvojnom stepenu dijete, tu informaciju treba iskoristiti da bi se djetetu pomoglo.

Šta se može uraditi sa tom informacijom tj evaluacijom djeteta?
 
*     POÈNI SA TERAPIJOM.

Sav ovaj posao obilaska ljekara, psihologa i drugih struènjaka je uzaludan ako se taj nalaz (evaluacija) ne upotrijebi kako bi se djetetu pomoglo. Nakon evaluacije dijeteta, treba poèeti sa terapijom; što ranije u djetetovom životu to bolje. Ako se sa djetetetom ne otpoène terapija u što ranijem periodu života djeteta, teže æe biti (ako ne i nemoguce)nauèiti dijete govoru i tipiènom (razvojom) ponašanju.  

Plan terepije æe zavisiti od djeteta tj. rezultata evaluacije. Treba ukljuèiti one dijelove u terapiji koji su kod djeteta deficitarni (nizak rezultat)

-   npr. ako dijete samo slabo prièa, onda ukjuèiti taj dio u terapiji
-   ako dijete ima deficit  u igri i druženju sa djecom i to treba ukljuèiti u terapiju.      
 
*    Kakva terapija?

Aplicirana bihevioristièka terapija (ABA) se pokazala jako efikasna u uèenju djece sa autizmom. Ova grana psihologije smanjuje i otklanja problematièno dijetetovo ponašanje (modifikacija ponašanja) i uèi dijete normalnom/ društveno prihvaæenom ponašanju (funkcionalni komunikacije trening tkzv. FCT).
Korištenje bilo kakve naturalistièke metode kao npr. Pivotal Response Training (PRT) je jako efikasna (Koegel, Schreibman, Frea itd). Ova metoda izmeðu ostalog koristi dijetetovu motivaciju da bi radila na bilo kojem aspektu rada sa dijetetom.
 
PSIHO-FIZIÈKE KARAKTERISTIKE DJETETA

DIJETE POTENCIJALNO DA BUDE DIJAGNOZIRANO  SA AUTIZMOM

Autizam je okarakterisan smetnjama i deficitima u mjestima socijalnih karaketrisika, komunikaciji i ritualistièkoj komunikaciji (Amerièka Psihiatriska Asocijacija, 1994).  Simptomi ovog poremeæaja nisu isti kod sve djece, ali u suštini su mu gore navedeni nedostaci. Popratni simptomi mogu biti još i smetnje u varenju hrane, prevelika izbirljivost hrane, ekolelija (ponavljanje rijeèi iz filma, reklama itd)  poremæaji sna, alergije, i epileptièni napadi.

Primjeri iz prakse:
 
A.B je imao 2.5 godine kada sam ga upoznala. Imao je oko 10 rijeèi u svom govornom repertoaru,  ali njih nije koristio da bi dobio neki objekat  nego ih je koristio da bi dao komentar na taj objekt kad je on htio. Izuzetnu poteškoæu mu je prestavljalo da imitira rijeè koja se oèekivalo od njega ili da samostalno zadraži objekat koji nije imao. Njegov receptivni jezik (razumijevanje jezika) je bio bolji, pa bi on katkada  neverbalno identificirao objekte (pokazao prstom) na moj zahtjev.  Najèešæe bi se igrao sam iako su djeca bila oko njega. Igrao se na nivou djetata od 16 mjeseci, igrao se sa objektima  koji su samo pravili muzièke zvukove (i pri tome mahao rukama). Imao je slab kontakt oèima.
 
J.J.  je imao 2 godine i takoðer nije imao osnovnih rijeèi. Njegov naèin zahtjevanja objekata ili aktivnosti je bio “voðenje majke za ruku” da bi joj pokazao šta želi.  On je plakao kad mu se nije udovoljilo na njegove zahtjeve ili kad se on njega tražilo da uradi nešto (da pokupi igraèke, da sjedne na stolicu). Igra sa igraèkama je bila uvijek ista (guranje toèkova na autiæu prstom- a svako drugo oèekivanje bi bilo praæeno plaèom).
 
S. H.  je takoðe imao 2 godine i imao je jednu rijeè “sladoled” koju je koristio za svaku upotrebu (i da bi dobio sok i da bi pokazao avion koji leti). Ako je htio izbjeæi aktivnost vrištao bi i bacao objekte. Oèni kontakt mu je bio dobar i gledao bi u oèi dok je komunicirao sa mnom ili drugim osobama.  Kada ostavljen sa djetetom u sobi, S. H.  mu ne bi prilazio, niti bi pokušavao bilo koji kontakt sa tim djetetom.

DEFICITI

•   Jezièki Deficiti

Iz gore nevedenih primjera djece može se zakljuèiti da djeca èesto imaju nedostatak u “komunikaciji”. Dijeca èesto ne mogu “verbalno” (rijeèima) zahtijevati objekte (loš izražajni jezik). Ako im je razumni jezik slab, oni ne razumiju šta znaèi “ugasi svjetlo”, “daj mi èašu” pokaži mi macu” (loš razumski jezik).
Ekolelija je ponekad prisutna (ne funkcionalno korištenje jezika). Npr. dijete recitira djelove iz nekog filma koji je vidjelo.

Šta je za oèekivati od  takozvane “tipiène djece”?

Dijeca koja su dvije godine stara trebala bi da imaju  reèenice kao što su “moja maca”, “daj mi” “još mlijeka” itd. Tipièno dijete ima u svom jezièkom repertoaru oko 50 rijeèi (izražajni i razumskih).

•   Socijalni deficiti.

Dijete se èesto igra samo. Ako se dijete (sa moguæom dijagnozom autizma) ukljuèi u igru sa dijecom, dijete se èesto igra sa njima na kratko, ali ubrzo napušta tu igru jer mu nije interesantno. Dijete ce rijetko priæi nekom djetetu da bi se igrali skupa.
 
•   Deficiti u igri.  

 Slaba imaginacija za vrijeme igre je moguæ deficit kod dijece koja imaju vjeravotnoæu da budu dijagnozirana. Dijete èesto ne uživa u igri koja zahtjeva imaginaciju pr. igra doktora, igra sa autiæima gdje se dešava sudar, pa to auto treba popraviti, odšlepati. Dijeca èesto ne mogu da  se igraju na naèin koji zahtjeva “ko fol” /imaginativnu igru/.

EKCESI U PONAŠANJU

Èesto se kod dijece javlja “plakanje” koje može biti popraæeno uz lupanje nogama o pod, bacanje na zemlju, kauè itd (tantrum ponašanje). Agresija može biti prisutna prema sebi i okolini.

•   Stereotipije:
Poznate su: vizulene, taktilne i auditorne.

«AKO JE DIJETE DIJAGNOZIRANO AUTIZMOM «

Šta djeci koja su dijagnozirana može pomoæi?

Ako je dijete staro 2-4 godine i ima u svom repertoaru “zvukove”, poèni sa ranom intenzivnom govornom terapijom.

Dijete treba da uèi govorni/izražajni(ekpresivni jezik) i razumski (receptivni jezik).
Primjer govornog jezika  je da dijete kaze “maca”, a razumskog jezika (receptivnog jezika) da pokaže na macu.

Rana terapija sa struènim licima (psiholog, pedagog i defektolog sa ABA treningom). Minimalni broj sati kod dijece je individualan (ovisan o djetetovim sposobnostima), varirajuæi od 8-12 sati individualne terapije (jezik, igra, socijalne karakteristike, osamostaljivanje, druženje sa dijecom,
IEP-Individulani edukativni program- individulan plan dijetetu od 15-40 sati sedmièno u kojem se ono uèi odreðenim ciljevima a otklanjaju nepoželjnih karaktristika.
 
VIZULENI RASPORED

Vizuleni raspored je raspored u slikama o aktivnostima koje dijete ima u toku dana. Dijeca dijagnosticirana autizmom imaju poteškoca prilikom promjena njihovih dnevnih aktivnosti. Ovim vizulenim rasporedom dijetetu se pomaže da bolje shvati sta mu se sljedeæe dešava.

Kako vizuelni raspored funkcionira?
Naprave se slike sa aktivnostima i zalijepe na laminiranom papiru. Modeliraj/pokazuj promjenu aktivnosti i prezenatciju tih slika djetetu. tj kad dijete završi aktivnost odlijepi sa dijetetom sliku koja je predstavljala tu aktivnost. Po moguænosti nek dijete tu sliku odlijepi sa papira i stavi je u neku kovertu/zdjelu. *Ne zaboravi koristiti ovaj vizuleni raspored na dnevnoj bazi (po moguænosti da su djetetove aktivnosti iste).

SAVJETI KOD UÈENJA JEZIKA/GOVORA.

Dijete bi trebalo uèiti rijeèi za koje je ono motivisano. Primjer, ako dijete voli autiæe, neka to bude njegova prva rijeè. Koristi  djetetovu motivaciju i u daljem radu. Primjer, uèi ga da broji autiæe, boje autiæa, dijelove autiæa na tim istim autiæima.
Ako dijete ne voli autiæe, nemoj ni pokušavati da ih koristiš jer njemu/njoj
nije stalo do njih. Ono nije motivisano za autiæe, pa što bi onda ono
“radillo za njih”.  Ja æu možda oèistiti sobu da bih dobila “èokoladu” od moje cimerke, ali moja cimerka ne voli èokoladu. Kolike su šanse da æe ona oèistiti sobu da bi dobila èokoladu? MALE. Pa je tako i kod dijeteta.

Kako znati šta dijete motiviše?

Posmatraj dijete! Šta ono drži u ruci kad je slobodno, èime ono voli da se igra? Reklame iz “Robota”  je nešto sto dijete stalno lista. Nek to bude tvoj objekat rada. Rijeèi koje dijete može nauèiti govorno i razumno iz jedne takve “Robotove” reklame: novine, šampon, pasta za zube, okreni stranicu (ti mu namjerno blokiraš stranicu da je ne može okrenuti), “daj sad meni”
(ti uzmeš na sekund novine-“tvoj red/moj red), itd.
 
Šta ako dijete nema zvukova?
 
Ako je dijetetu preko èetiri godine, i ono nema zvukova “m, p, o, a, d” to dijete bi se trebalo poèeti i druge vidove kumunikacije npr. PECS (komunikacija sa slikama, znakovima, itd). Druge tehnike kao što su PECS ili znakovi se koriste u kombinaciji sa govorom/jezikom. Korištenje drugih metoda komunikacije neæe umanjiti dijetove šanse da ono ne progovori ali æe mu dati moguænosti da ima neku vrstu komunikacije. Prilikom uèenja djeteta PECS-u uvijek se koriste i rijeèi tj. dijetetu se modelira/prezentira rijeè uz prezenciju slike.
 
Za više informacija o ovoj tehnici pogledaj http://www.pecs.com/

*Sugestija za vizuelne slike: za aktivnost doruèka, pisanje zadaæe, ruèak, pauzu, èas fizièkog, pranje zuba itd. Ovaj vizuleni raspored je jako od pomoæi u školama, kod kuæe, itd.
   
SAVJETI KOD UÈENJA IGRE I SOCIJALNIH POTREBA.

Za vrijeme jedne evaluacije, djetetu je ustanovljeno koje igre ono može da izvodi, tj. kakve igre ono ne izvodi. Primjer: ako dijete samo lupa objektom o sto, a ne zna pritisnuti dugme na igraèci (deficit u funkcionalnoj igri) to æe biti djetetov cilj ili program.

PRT tehika je jako efikasna u uèenju djece igri.

Po istom principu se radi tretman i socialnih nedostaka. Ako dijete ne gleda u oèi, to mu je cilj terapije. Ako dijete ne zna inicirati igru sa djecom to mu je cilj njegove terapije. Kako dijete popravlja svoje deficite, tako mu se novi ciljevi smišljaju ( u zavisnosti od normalnog razvojnog uzrasta.

SAVJETI KOD PONAŠANJA

Svako ponašanje postoji i opstaje iz èetiri razloga:
 
A   Zbog objekta (da bi se objekat dobio)
B    Da bi se izbjegla aktivnost
C    Da bi se privukla pažnja
D    Zbog senzornih potreba

Zašto dijete lupa glavom (ili radi druge oblike ponašanja) i kako otkloniti lupanje glavom?
 
Kada se posmatra agresija ili auto agresija radi se analiza (razlog) tog ponašanja.

A-B-C- analiza je èest motod (ali ne i jedini) analiziranja zašto ponašanje egzistira.

A-šta se desilo prije ponašanja
B-ponašanje
C-konsekvenca (šta se desilo nakon ponašanja).

Npr. uèitelj kaže " Majo, poèni pisati ".....to je  A

Maja poène lupati glavom......... B
Uèitelj dotrèi i odvede Maju do medicinske sestre ....C

Šta je razlog Majinom ponašanju?

Najvjerovatnije da se izbjegne aktivnost ili da se dobije uèiteljova pažnja. Da se ovakvo ponašnje ne bi nastavilo, uèitelj mora da uradi nešto u vezi sa Majom (ali ne da ga izbaci iz razreda). Može da ga nauèi da zatraži pomoæ ili da “digne ruku” i skrene uèiteljevu pažnju na pravilan naèin tj. da uèitelj nauèi Maja neko drugo ponašanje (modifikacija ponašanja i trening funkionalne komunikacije) koje je je funkcionalno (adekvatno). Znaèi, kad imamo neko nepoželjno ponašanje, trebamo uraditi analizu tog ponašnja, zašto se ono dešava i primjeniti metode da pomognemo toj osobi (tablete nisu uvijek za sve riješenje) da nauèi novo ponašanje koje je prihvatljivo od društva.

Za više informacija o ABC analizi pogledaj Applied Behavioral Anaysis literaturu. Ova metoda ima jako uspjeha kod mnogih pojava u vezi sa ne fukcionalnim "ponašanjem".

SAVIJETI ZA STEREOTIPIJE

Redirekcija tj. dijete se može pokušati okupirati drugim objektima. Važan dio djetetovog struènog tima je i fizioterapeut. Fizioterapeut pokušava djetetu nadokaniditi putem vježbi senzorne potrebe.
 
VAŽNOST RODITELJA U TERAPIJI
 
Roditelj treba da uèestvuje u uèenju tehnika koje je njegovo dijete podvrgnuto zbog generalizaije znanja (dijete treba da koristi nauèene pojmove u razlièitim okolinama npr. škola, kuæa, kod nene i dede, i sa razlièitim ljudima). Roditelj provodi najviše vremena sa djetetom, zato roditelj može biti najveæi dijetetov uèitelj u svom tom procesu. Roditelj može da uèi dijete na putu do prodavnice imenenovanjem  objekata koji uz put sreæu npr drvo, auto, zgrada itd.
 
Šta djetetu neæe pomoæi?
 
1.      Kasna intervencija
2.   Plivanje sa delfinima
3.   Posjete vraèarama, èistaèima sihira i ostalim koji rade sliène aktivnosti
4.   Pasivan roditelj
 
Literatura:

Quill Kathleen Ann. Do-Watch-Listen –Say.Autism Institute.
Schopler Eric I Mesibow Gary.Behavioral Issues in Auism. UNC school of Medicine.
 
Koegel Robert and Koegel Lynn. Theaching Children with Autism.
UC Santa Barbara.