Gen ljubavi

Gen ljubavi

“Naša studija pruža dokaze, na relativno jednostavnom životinjskom modelu, da promene u aktivnosti jednog gena mogu temeljno izmeniti socijalno ponašanje životinja unutar jedne vrste”, izjavio je za časopis Nature voditelj studije Dr Larry Young sa Medicinskog fakulteta “Emory” u Atlanti.

Da li je pronadjen gen ljubavi?

Naučnici iz “Emory centra”, uradili su istraživanje u kome su su na zanimljivom uzorku pokazali kako samo jedan gen moze uticati na celokupno ponašanje jedinke, što je bacilo novu svetlost na sve poremećaje koji se vezuju za probleme socijalnog ponašanja. Istraživanju su podvrgnute voluharice različitih podvrsta.

Biolozi su tokom izučavanja njihovog načina života utvrdili da postoji jedna ekstremna razlika u ponašanju planinske i poljske voluharice. Ove dve podvrste su 99% slučajeva genetički identične, ali ovaj jedan posto razlike rezultira i značajnom razlikom u socijalnom ponašanju ovih životinja.

Misevi
Misevi

Tokom izučavanja , poljski miševi su se pokazali kao pravi model odanosti i socijabilnosti, jer mužijak ostaje u dugogodišnjoj vezi sa ženkom i nakon parenja i vrlo agresivno deluje na prisustvo novog mužijaka u blizini svoje ženke.Za razliku od njih planinski miševi se ponašaju promiskuitetno i pokazuju vidljivu samostalnost ,a ženke ostaju veoma kratko sa svojim mladuncima.

Dr Insel i Dr Young su u nastavku istraživanja utvrdili koji je to biološki mehanizam odgovoran za ovakvu ekstremnu razliku u ponašanju ove dve podvrste. ”Krivica” je pala na vrstu peptide tj. hormona sa širokim dijapazonom bioloških funkcija. Kod ženki je to oksitocin (OT), a kod mužijaka je to vazopresin(AVP). Ova dva naučnika su pokazala da se ne radi o količini hormona već o receptorima i načinu na koji se oni distribuiraju u mozgu, što se neposredno odnosi na tu razliku u 1 % genetičkog materijala ovih voluharica, koja utiče na na izbor bilo monogamnog ili promiskuitetnog ponašanja. Pošlo se od toga da tokom čina parenja mužijaka i ženke poljskog miša dolazi do ispuštanja vazopresina koji dalje stimuliše ventralni pallidum, deo prosencephalona (prednji mozak),a konačna reakcija je iskustvo zadovoljstva i prijatnosti. Mužijak na taj način dobija nagradu i sklon je udruživanju sa ženkom u odnos.

prednji mozak
Prednji mozak(prosencephalon)

Gen koji nosi ova podvrsta čini da je mozak ovih miševa mnogo receptivniji za hormone vazopresin i monogaman način ponašanja. Ovo je potvrdjeno eksperimentom u kome su naučnici iskoristili virus kao nosioca genetičkog materijala, kako bi ubacili “gen ljubavi” pravo u pallidum mozga miša sa promiskuitetnim ponašanjem..

Miševi su stavljeni u kavez sa ženkama gde su proveli 17 sati. Potom su opet stavljeni zajedno sa poznatim i nepoznatim ženkama. Genski tretirani miševi su pokazali sklonost ka onim koje poznaju, za razliku od onih miševa koji nisu bili genetički izmenjeni i koji nisu pokazivali nikakvo interesovanje za ženke sa kojima su proveli izvesno vreme.

Da li se sve ovo može primeniti i na ljude ?

Dr Young ide dalje u svojim razmišljanjima, pretpostavljajući da neprisustvo vazopresinskih receptora može nositi ključnu ulogu nastanku stanja kao što su autizam, šizofrenija i mnogih drugih bolesti koje su utemeljene na potpunom odsustvu ljudske univerzalne osobine poput potrebe za druželjubivošću i za komunikacijom.

Da li je ovo kraj ili početak svih pitanja vezanih za ljudsko ponašanje kroz socijalnu interakciju? Ostaje vremenu i naučnicima da odluče.

Ivona Fuštić

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *