Pred vratima elektronske inkluzije

Pred vratima elektronske inkluzije

Poslednjih nekoliko godina uveliko se govori I radi na promovisanju inkluzivnog obrazovanja. Često se u formalnim i neformalnim razgovorima vraćamo na osnovnu definiciju ovog pojma, okolnosti iz kojih je potekao i umesto rešavanja konkretnih problema implementacije zadržavamo se na teoretskim raspravama. Po mom mišljenju došlo je do određenog saglasja u krugovima roditelja, stručnjaka, ljudi zaposlenih u državnim organima i neprofitnom sektoru. To slaganje se može opisati na sledeći način „Ideja je odlična i vredi naći način da je sprovedemo u našim uslovima.“ Period promocije inkluzivnog obrazovanja traje veoma dugo. Čeka nas najteži deo puta a to je sprovođenje ideje bazirane na ljudskim pravima, uzimajući u obzir sposobnosti dece, opremljenosti škola, obrazovanje nastavnika, roditelja i stručnjaka i zakonske regulative koja se tiče vaspitanja i obrazovanja naše dece.

U trenutku kada smo tek na početku ovog kompleksnog procesa Evropa donosi nove ideje. Plan Evropske komisije za 2010. godinu je sprovođenje elektronske inkluzije (einclusion). Razvoj informatičkog društva, iako se ocenjuje kao pozitivno kretanje, donosi digitalnu podelu sa osobe sa posebnim potrebama. U tom smislu koncept „dizajn za sve“ i koncept „asistivnih tehnologija“ nude primenljiva rešenja pristupačnosti digitalnom svetu.

U okviru Evropskog informatičkog društva realizovaće se projekti u sledećim oblastima:

1. inkluzija
2. pristupačnost javnim servisima
3. kvalitet života

Neminovno savremena evropska kretanja će uticati na obrazovni sistem naše zemlje pa i na sam nastavni proces. Prilagođavanje planova i programa potrebama inkluzivnog obrazovanja i kreiranje individualnih programa prema sposobnostima dece u saradnji sa roditeljima, predstavlja ogroman korak napred, ali ne i dovoljan da bi se zadovoljili zahtevi elektronske inkluzije.

Dobro poznavanje računara je preduslov za proces kakav je implementacija elektronske inkluzije. Podsećenja radi navodim deo istraživanja Centra za proučavanje informacionih tehnologija Beogradske otvorene škole iz 2006. godine „Internet u Srbiji 2006“.

REZULTATI STUDIJE


Broj kompjutera po domaćinstvu u Srbiji

Osnovni nalazi do kojih se došlo u ovom istraživanju ukazuju da 41% domaćinstava u Srbiji poseduje računar. Stopa PC penetracije najviša je u Beogradu, gde iznosi 55%, dok je u Centralnoj Srbiji i u Vojvodini ona znatno niža (38%, odnosno 36%, redom). Veoma su izražene razlike i kada uporedimo penetraciju personalnih računara u urbanom i ruralnom delu Srbije: 51 naspram 28%. Računar najređe poseduju domaćinstva kojima je mesečni prihod po članu niži od 50 evra.

Na stranu finansijske poteškoće, arhitektonske barijere, planove i programe koji se tek adaptiraju za implementaciju inkluzivnog obrazovanja, neadekvatne zakonske regulative koje bi trebalo da pruži podršku procesu, pod velikim znakom pitaanja je informatička obrazovanost.

Znajući da u Srbiji svega 41% domaćinstava poseduje rečunar pitam se koliko je čudesnih mašina u domovima nastavnika, specijalnih edukatora rehabilitatora, roditelja dece sa posebnim obrazovnim potrebama, domovima marginalizovanih grupa… Koliko časova dnevno prosečan korisnik u Srbiji provede aktivno koristeći kompjuter ? Neću ići dalje sa pitanjima.

Preporučujem:

Evropsko informatičko društvo – eInkluzija
Asocijacija za unapređivanje asistivnih tehnologija u Evropi
BOŠ – Studija „Internet u Srbiji 2006“
Veselin Medenica – Upotreba savremenih informatičkih pomagala u vaspitno obrazovnom radu sa telesno invalidnom decom predškolskog uzrasta

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *