Odeljak iz plenarnog rada pod nazivom “Informatičke i asistivne tehnologije u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji” objavljenog aprila 2011. u zborniku radova Prvog međunarodnog skupa studenata specijalne edukacije i rehabilitacije u Beogradu. Str. 63-87
Autori:Veselin Medenica & Lidija Ivanović
Promene u obrazovnom sistemu informatičkog doba
Poslednjih 20 godina su bile prepune inovacija u oblasti obrazovanja. Tradicionalni tekst, zvuk, grafika i video su spojeni u jedan „multimedijalni“ dokument. Svet vremenom postaje povezan putem kompjuterskih mreža.
Pre mnogo godina obrazovne ustanove su edukativne sadržaje, strukturu i metode pokušavale da usaglase sa zahtevima industrijskog doba. Došlo je vreme velikih promena i prilagođavanje obrazovnog sistema informatičkom dobu.
Lakši pristup globalnoj komunikaciji, uključujući internet, WWW i široko rasprostranjena upotreba kompjutera i interaktivne multimedije znači da:
– proces poučavanja i učenja prestaje da bude ograničen fizičkom lokacijom
– broj resursa koji su na raspolaganju učenicima izvan učionice su u ogromnom porastu
– lokus kontole u smislu iniciranja obrazovnog procesa je sada prenešena na učenike. Učenik može započeti sa procesom učenja na bilo kom mestu, u bilo koje vreme.
Jednaka šansa za sve: Digitalna inkluzija za osobe sa posebnim obrazovnim potrebama
Brzi razvoj informatičkog doba donosi mogućnosti ali i opasnosti za osobe sa posebnim potrebama. Savremeno doba pruža novu šansu za osobe sa posebnim potrebama da budu uključene u društvo, ali i novu opasnost da ove osobe zbog smanjene pristupačnosti ostanu iza još veće barijere. Oni koji imaju nejednake šanse za pristup informacijama predstavljaju rizičnu populaciju koja bi mogla izgubiti osnovna ljudska prava. Ako tehnologija nije pristupačna
osobama sa hendikepom, ili se informacija procesuira na način koji nije odgovarajući za određene grupe osoba sa posebnim potrebama, one postaju isključene iz informatičkog društva. Digitalna podela sve češće donosi isključivanje pojedinaca ili grupa iz društva.
Identifikacija barijera u procesu učenja za studente sa posebnim obrazovnim potrebama
Tipovi oštećenja |
Fizička oštećenja |
Senzorna oštećenja |
Oštećenja govora i jezika |
Kognitina oštećenja |
Specifični problemi u učenju |
Multipna oštećenja |
Tabela 1. Glavni tipovi oštećenja.
Uloga ICT-a u specijalnoj edukaciji i rehabilitaciji
Promocija infrastrukture ICT-a je neophodna u smislu obezbeđivanja odgovarajućih uslova za sprovođenje nastave u kontekstu specijalne edukacije i rehabilitacije. Uslovi u bilo kojoj oblasti inklizivnog obrazovanja nemogu biti kreirani sa uspehom bez odgovarajuće primene alata ICT-a. Ključni načini na koje ICT mogu podržati mogućnosti za obrazovanje osoba sa posebnim obrazovnim potrebama su sledeći:
– procena sposobnosti studenta na početku studija
– podrška u habilitaciji i rehabilitaciji sposobnosti korisnika
– poboljšavanje pristupa informacijama
– prevazilaženje geografskih i socijalnih barijera putem podrške u komunikaciji i umrežavanjem
– kreiranje pozitivne slike o sebi, povećavajući motivaciju i samosvest kroz dobre rezultate upotrebe ICT-a u radu sa osobama sa posebnim obrazovnim potrebama.
Podrška inkluzivnom obrazovanju kroz implementaciju ICT-a
ICT se sve više uključuju u sistem obrazovanja sa ciljem da se poboljša kvalitet nastave, steknu nova iskustva u sistemu učenja i poučavanja. Na ovaj način postaje moguće da se zadovolje specifične potrebe različitih grupa učenika uključujući i učenike sa posebnim potrebama. Iako je specifična primena ICT-a veoma raznovrsna možemo je grupisati u nekoliko kategorija:
– didaktička
– komunikacijska
– kompenzaciona
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE ZA STUDENTE SA POSEBNIM OBRAZOVNIM POTREBAMA
OPIS, KLASIFIKACIJA I APLIKACIJA ASISTIVNIH TEHNOLOGIJA
Internacionalna klasifikacija funkcionisanja, invalidnosti i zdravlja
Fundamentalno je pravo svakog čoveka da ima priliku za individualni napredak u kontekstu društvenog, kulturnog i političkog života.
Nova međunarodna klasifikacija bolesti, funkcionisanja i invalidnosti razvijena od strane Svetske zdravstvene organizacije pruža pregled pojedinih bitnih domena življenja i predlaže da se razmotre mogućnosti primene asistivnih tehnologija u okviru ovih domena, kao i da se procene rezultati upotrebe (WHO, 2001).
Telo, uključujući njegove funkcije i strukturu može se posmatrati kao baza koja omogućava pojavu aktivnosti koje su osnova socijanog učestvovanja. Kontekstualni faktori (okolina i lični) mogu facilitirati ili izolovati. Ovi faktori ne deluju samostalno, već su u stalnoj interakciji. Novi model definiše invalidnost kao posledicu ili rezultat kompleksnih odnosa između zdravstvenog stanja individue i ličnih faktora sa jedne strane i kontekstualnih faktora koji predstavljaju okolnosti u kojima individua živi, sa druge strane.
AT kao instrument autonomije osoba sa invaliditetom
Danas su asistivne tehnologije prepoznate kao najbitniji uslov za obezbeđivanje autonomnog, samostalnog i nazavisnog života osoba sa hendikepom. Vremenom, kako tehnologija bude napredovala u skladu sa savremenim svetskim kretanjima koja se odnose na stavove prema osobama sa hendikepom, tako će i njihovi životi postajati sve samostalniji, nazavisniji i autonomniji.
Autonomija predstavlja sposobnost planiranja sopstvenog života u kontekstu relacije sa drugima i u zajednici sa njima aktivno participirati u daljem razvoju i oblikovanju društva.
Andrich & Porqueddu, 1990
Educazione all ` autonomia: esperienze, strumenti, proposte, metodologiche
Europa Medicophysica
Nezavisnost, kao ljudsko pravo za osobe sa invaliditetom se štiti veoma snažno još od sedamdesetih godina dvadesetog veka.
Klasifikacija asistivnih tehnologija
U zavisnosti od namene (katalogiziranje, učenje, razmena informacija, organizacija..) , postoje različite klasifikacije AT. Naj rasprostranjenija klasifikacija je ISO 1999 klasifikacija tehničkih pomagala (2002). Ova klasifikacija je proizvodno orjentisana. U okviru nje postoji klaster posvećen asistivnim tehnologijama u okviru koga se nalazi 11 klasa. Svaka klasa ima nekoliko subklasa, a svaka subklasa je razdeljena u divizije. Brojevi se odnose na klase:
- 04. Pomagala za lični medicinski tretman
- 05. Pomagala za trening sposobnosti
- 06. Ortroze i proteze
- 09. Pomagala za ličnu brigu i zaštitu
- 12. Pomagala za ličnu pokretljivost
- 15. Pomagala za poslove u kući
- 18. Pomagala za adaptaciju prostora u kući i nameštaja
- 21. Pomagala za komunikaciju, informisanji i signaliziranje
- 24. Pomagala za rad sa proizvodima i robom
- 27. Pomagala i oprema za poboljšanje okoline, alati i mašine
- 30. Pomagala za rekreaciju
Postoji i klasifikacija formirana u odnosu na aktivnost pod nazivom Slaganje osoba sa tehnologijom (MPT – Matching Persons and Technology). U smislu ove klasifikacije, AT se posmatraju kroz različite zadatke svakodnevnog života : kućni poslovi, zdravlje, rekreacija, briga o sebi, zapošljavanje, komunikacija, pokretljivost, vid, sluh, kognicija, čitanje, pisanje, učenje (Scherer, 1994).
Predhodno navedene klasifikacije ne mogu biti od velike koristi kada je reč o struktuiranju obrazovnih programa jer su orjentisane na sam proizvod ili servise.
Najprikladnija klasifikacija je ona koja je orjentisana ka znanju i koja sakuplja znanje o asistivnim tehnologijama u tri oblasti: tehnička (komunikacija, pokretljivost, manipulacija, orjentacija), humana (invalidnost, prihvatljivost i izbor AT, savetodavni rad, personalna asistencija) i socio-ekonomska (pristupačnost i dizajn, kvalitet i standardizacija AT-a, nabavka, zakonska regulativa i izvori informacija o asistivnim tehnologijama ).
Tehnički, socijalni i psihološki aspekti primene asistivnih tehnologija
Tehničke karakteristike primene asistivnih tehnologija
Naziv | Definicija |
„Dizajn za sve“ ili
univerzalni dizajn |
Ovaj princip pokušava da obezbedi pozitivne rezultate upotrebe tehnologije za širu populaciju. U obzir se uzimaju „granice proseka“ korisnika pri dizajniranju proizvoda ili kreiranju adekvatnih servisa. |
Pristupačnost (Accessibility) | Jedan od parametara koji definiše upotrebljivost (usability) proizvoda. Proizvod koji jedan korisnik neometano koristi nije pristupačan za neku drugu osobu. Pri dizajniranju proizvoda moraju se poštovati određeni standardi pristupačnosti kako bi proizvod bio upotrebljiv za sve ljude podjednako. |
Sistem obezbeđivanja servisa (SOS) | Pokriva nacionalnu zakonsku regulativu i procedure koje podržavaju obezbeđivanje asistivnih tehnologija i njihovih servisa kao što su informisanje i trening. SOS treba da bude definisan zakonskim okvirima i implementiran kroz administrativne procedure. |
Faktori tržišta | Faktori tržišta asistivnih tehnologija su:
1. troškovi nabavke (neke države pokrivaju deo troškova) 2. troškovi održavanja (čišćenje, električna struja, popravke, asistencija, dodatni servisi) |
Tabela 2. Tehničke karakteristike primene asistivnih tehnologija
Psihosocijalni aspekti implementacije asistivnih tehnologija
Naziv | Aspekti |
Uticaj asistivnih tehnologija na život individue | Kako bi poboljšali kvalitet života asistivne tehnologije moraju imati facilitirajuću ulogu za postignuće operativnih ciljeva koji su postavljeni pred korisnika u okruženju (kontekstu) u kome takvi ciljevi imaju smisao a u skadu su sa životnim stilom i ličnošću korisnika. |
Asistivne tehnologije i stavovi prema invaliditetu | Negativni stavovi (invalidnost kao slabost, zavisnost od drugoga) se tiču negativnog percipiranja asistivnih tehnologija kao neprijatnosti, pa čak i eksteriorne stigme slabosti.
Pozitivni stavovi (uglavnom lična rešenost) se tiču pozitivnog percipiranja asistivnih pomagala, kao alata za povećavanje i proširivanje sposobnosti. |
Asistivne tehnologije i lični identitet | Najbolje asistivne tehnologije postaju „nevidljive“ kroz primenu. Kada se uspostavi simbiotička veza između korisnika i uređaja, asistivnio pomagalo postaje sastavni deo identiteta osobe. |
Prihvatanje asistivne tehnologije | Prihvatanje asistivne tehnologije se tiče prihvatanja sopstvenog invaliditeta, kao i stavova šire i uže socijalne sredine prema invaliditetu i tehničkom pomagalu. |
Tabela 3. Psihosocijalni aspekti implementacije asistivnih tehnologija
Odabir i korišćenje adekvatne asistivne tehnologije
Mnoge studije u ovom polju su pokazale da proces odabira, nabavke i korišćenja asistivne tehnologije pripada samom korisniku. Korisnici najbolje mogu da procene kvalitet proizvoda i servisa koji su im obezbeđeni. Sa druge strane i najbolji servis traži povratni informaciju od korisnika. Proces koji osobama sa posebnim potrebama daje viši stepen autonomije, priliku da budu uključeni i da se njihovi zahtevi čuju i usliše smatra se pozitivnim procesom.
Korisnik u kontekstu pozitivnog procesa je informisan, zahtevan i odgovoran korisnik asistivnih tehnologija.
Odabir asistivnih tehnologija za decu
Sa razvojne tačke gledišta, rana manipulacija objektima i korišćenje alata su od ogromnog značaja. Stoga, asistivne tehnologije koje iziskuju motornu akciju deteta, na taj način omogućavaju njegov razvoj. Prema rezultarima Verburške studije (1987.), deca koja su posedovala minijaturno pokretljivo vozilo pokazala su veoma dobre rezultate u socijalnim i akademskim sferama razvoja, dok su komunikacijski i fizički aspekti razvoja ostali van uticaja korišćenja vozila. Prezaštićivanje deteta od strane roditelja se smanjivalo sa povećavanjem nivoa dečije nezavisnosti i samostalnosti.
Korišćenje i odustajanje od korišćenja asistivnih tehnologija
Da rezimiramo. Asistivne tehnologije krajnji korisnik može uspešno koristiti samo onda kada su one prikladne ili efikasne (deluju na očekivani način), kontekstualne (uklapaju se u okolinu i kontekst korišćenja), konzistentne (konzistentne u odnosu na način života korisnika i karakteristike ličnosti) (EUSTAT, 1999a; 1999b).
U studijama o odustajanju od korišćenja asistivnih tehnologija govore da uloga, tj. uključivanje korisnika u sam proces dizajna i odabira asistivne tehnologije veoma bitan. Rano odbacivanje asistivnog pomagale govori da je pomagalo loše ili predstavlja pogrešan izbor ili se iz nekog razloga pokazalo neefikasnim, beskorisnim, nazadovoljavajućim za klijenta. Četiri važna kriterijuma koji mogu pomoći u sprečavanju odustajanja su:
– efikasnost, ili koliko dobro tehnologija kompenzuje sposobnosti korisnika
– pristupačnost, ili koliko košta nabavka, održavanje i popravka
– operativnost, ili koliko lako se tehnologija postavlja u radno stanje
– zavisnost, ili koliko dugo tehnologija radi bez smanjenih performansi ili kvarova (Philips & Zhao, 1993).
Navedeni kriterijumi, bez sumnje predstavljaju osnove za odabir adekvatne asistivne tehnologije. U ovom smislu zakonska regulativa i servisi zahtevaju uključenje korisnika i razumevanje dugoročnih potreba.
Izvori informacija o asistivnim tehnologijama
Precizne i korisne informacije o asistivnim tehnologijama mogu se pronaći na Internetu, u kljima i katalozima. Mnogobrojni vodiči pružaju sveobuhvatan pregled tema koje se tiču AT. Ove vodiče obično izrađuju istraživački centri ili informacijski servisi. Pojedine agencije nekih država formiraju indormacijske baze o asistivnim tehnologijama. Postoje glavni izvori informacija:
Naziv | Misija |
AAATE, Association of the Advancement of Assistive Technologz in Europe, http://www.aaate.net | Stvaranje svesti o AT, promovisanje istraživanja i razvoja u ovom polju, doprinositi razmeni znanja i promovisati stalno informisanje |
ARATA, Australian Rehabilitation and Assistive Technology Association, http://www.arata.org.au | Da služi kao forum o rehabilitaciji i AT |
RESJA, Rehabilitation Engineering Society of Japan, http://www.resja.org.jp | Da promoviše razumevanje profesionalaca u oblasti AT i otvori mogućnost za nadogradnju znanja, a u svrhu boljeg života osoba sa posebnim potrebama. |
RESNA, Rehabilitation Engineering and Assistive Technology Society of North America, http://www.resna.org | Da poboljša potencijale osoba sa invaliditetom za postizanje vlastitih ciljeva kroz upotrebu tehnologije i promovisanje istraživanja, obrazovanja, razvoja, zakonske regulative, pristupa tehnologiji |
NCRPAT, Nacionalni centar za razvoj i primenu asistivnih tehnologija Srbije, |
Tabela 4. Izvori informacija o asistivnim tehnologijama
ASISTIVNE TEHNOLOGIJE U OBRAZOVANJU
Uticaj korišćenja AT u obrazovanju osoba sa posebnim obrazovnim potrebama
Ppredstavljanje ICT-a u državnim školama u Americi izazvalo je revoluciju u obrazovanju, dajući zeleno svetlo novom modelu učenja i poučavanja, koji je baziran na aktivnom učešću i kooperaciji studenata (Gooden, 1996; Lau, 2000; Rogers, 2002). Ovaj model favorizuje integraciju svakog studenta u vršnjačku grupu i daje podršku inkluziji studenata sa invaliditetom.
Asistivne tehnologije igraju fundamentalnu ulogu u ostvarivanju procesa inkluzije. U Informacijko-komunikacijskim okvirima možemo proceniti da asistivne tehnologije mogu graditi svojevrstan most između funkcionisanja i učestvovanja studenata u školskim aktivnostima, pružajući im mogućnost da uče. Kroz facilitaciju funkcionalnih sposobnosti mogu se prevazići određeni nedostaci, eliminisati arhitektonske barijere, podršku studentu, asistivne tehnologije su najbolji saveznik, ponekad i rešenje, koje dopušta deci sa invaliditetom da uzmu maksimalno učešće u procesu obrazovanja.
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa telesnim nedostacima
Asistivni uređaji | Programska rešenja |
|
|
Tabela 5. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa telesnim nedostacima
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima vida
Slepe osobe | ||
Asistivni uređaji | Programska rešenja | |
|
|
|
|
||
Asistivni uređaji | Programska rešenja | |
|
|
Tabela 6. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima vida
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima sluha
Gluve osobe | ||
Asistivni uređaji | Programska rešenja | |
|
||
|
||
Asistivni uređaji | Programska rešenja | |
Pojačivači zvuka i žični ili bežični sistemi za prijem auditivnih stimulusa |
|
Tabela 7. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima sluha
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima govora i jezika
Asistivni uređaji | Programska rešenja |
|
|
Tabela 8. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa oštećenjima govora i jezika
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa problemima kognitivnog funkcionisanja
Asistivni uređaji | Programska rešenja |
|
|
Tabela 9. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa problemima kognitivnog funkcionisanja
Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa specifičnim problemima u učenju
Asistivni uređaji | Programska rešenja |
|
Edukacijski i rahabilitacijski softveri za poboljšanje brzine i preciznosti čitanja. |
Tabela 10. Asistivne tehnologije za obrazovne potrebe studenata sa specifičnim problemima u učenju