Karate trening za decu sa posebnim potrebama

Karate trening za decu sa posebnim potrebama

Karate čiji trening može unaprediti živote ljudi koji se njime bave treba biti dostupan svim mladim ljudima, pa i onima sa posebnim potrebama kaže Ryan Mitchell. Kombinujući znanja koja je stekao kao diplomirani okupacioni terapeut i znanja koja su proizašla iz njegove ljubavi prema plemenitoj vestini karate, Mitchell je pronašao način da unapredi zivote mladih u Newtonu i Rockdaleu na način koji do sada nije viđen u školama karatea.

“Moj cilj je da svako ko želi da uči karate dobije priliku. Podučavam decu stariju od četiri godine.”

U školi koja nosi ime “World Class American Karate in Conyers” , Mitchell trenutno podučava dvanaest učenika sa posebnim potrebama koji su prema individualnim sposobnostima raspoređeni u četiri grupe. Od januara sledeće godine njegovoj školi će se pridružiti jos veći broj učenika.

Rzan Mitchell sa učenikom

James Troutman (cerebelarna paraliza)
sa svojim trenerom Ryan Mitchell-om.

Mitchell i njegovi učenici se u školi sastaju svake subote. Inače, škola je otvorena i za decu i za odrasle tokom cele nedelje.

“Moji učenici moraju mnogo da rade da bi postigli rezultate kao sto su: održavanje ravnoteže, koordinacija pokreta, samokontrola, pamćenje, snaga i izdrzljivost. “, kaže Mitchell. ” Takođe radimo na poboljšanju socijalne svere ličnosti, samopoštovanju i poštovanju drugih ljudi. Ove sposobnosti su veoma važne za decu sa kojom radim jer im daju alat za postignuće bilo kog cilja koji postave pred sobom, bilo da je on socijalne, akademske ili fizičke prirode. ”

World Class American Karate” podržava Mitchella u njegovim naporima da uspesno vodi ovaj program.
Ovaj program omogućava istovremeni rad sa decom sa posebnim potrebama i decom opšte populacije.

“Ova stavka je značajna jer mojim učenicima daje ulogu modela.” , kaze Mitchell.
Mitchell sarađuje i sa bihevioristima koji mu pomažu u radu na pojedinim časovima koji se održavaju subotom.
On sada voli da radi sa decom iako, kaze da mu to nije bio plan za vreme studiranja okupacione terapije. Želeo je da nastavi studeije i da se bavi gerijatrijom.

Bilo kako bilo, mnogobrojni pozivi koje je uputio klinikama, dok je čekao odgovor za dalje studiranje, doveli su ovog dvadesetosmogodišnjaka na Covington, pedijatrijsku kliniku.

“Posle intervjua za posao na klinici, osećao sam se dobro i pomislio kako nebi bilo loše da nekoliko meseci provedem sa pedijatrima.” , kaze Mitchell. ” Zaposlio sam se i rad sa decom je iz dana u dan prerastao u zadovoljstvo.”

“U jednom neobaveznom razgovoru na klinici saznao sam da bi klinika volela da ima školu karatea koju bi deca mogla da pohađaju. Posle kratkog razmišljanja odlučio sam da svoj najveći hobi udružim sa svojim znanjem i vežem za najomiljeniju populaciju sa kojom radim, populaciju dece sa posebnim potrebana.”

Michall kaže da njegova ljubav prema karateu postoji od najmlađih dana. U početku je to bio samo način moguće odbrane od svojih vršnjaka, ali se na kraju ispostavilo da karate za Mitchell-a znači mnogo više.

“Karate mi je darovao samopouzdanje, samokontrolu i samopoštovanje. Postigao sam savršenu koordinaciju pokreta vođen fizičkim aktivnostima i veštinama koje sam stekao trenirajući ovu borilačku veštinu. Kroz karate sam naučio da su moja fizička ograničenja, često samo mentalna ograničenja. Ovo znanje prenosim na svoje učenike.” kaze Mitchell.

“Deca su uzbuđena i puna entuzijazma na časovima karatea. Nadam se da će se moji učenici kroz karate i dobro zabaviti i da će se osećati kao bilo koje drugo dete koje uči vestine karatea.”

Comments

No comments yet. Why don’t you start the discussion?

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *